Primjena finansijske istrage u krivičnim predmetima

Autor: Sabina Čankušić Čamo, Stručni saradnik pravnik Odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i Hercegovine

Finansijsku istragu otvara tužilac. Nakon što je Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH na sjednici održanoj 12.02.2019. godine donijelo Smjernice kojima se propisuje obaveza provođenja finansijske istrage prilikom provođenja istrage u određenim predmetima korupcije, organizovanog kriminala i pranja novca, intenzivirana je praksa provođenja paralelnih finansijskih istraga u većem broju krivičnih predmeta. Finansijska istraga se vodi paralelno sa osnovnom istragom kao posebna KTF faza protiv istog počinioca ili počinilaca koji se sumnjiče za osnovno krivično djelo kojim je pribavljena protivpravna imovinska korist.

Kod finansijske istrage fokus je na prikupljanju dokaza o načinu pribavljanja, iznosu i raspodjeli protivpravno stečene imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, kao i na imovini, novcu i pravima osumnjičenih ili povezanih lica sa kojih bi se ovaj iznos mogao namiriti u krivičnom postupku. Utvrđuje se povezanost ove koristi s krivičnim djelom iz kojeg potiče, nesrazmjer između legalnih prihoda i potrošenih ili uloženih sredstava osumnjičenih i/ili povezanih lica u periodu nakon izvršenja krivičnog djela, te pokretna i nepokretna imovina, novac i/ili postojanje prava osumnjičenih i/ili povezanih lica, radi zapljene, oduzimanja i/ili drugih privremenih mjera radi obezbjeđenja protuvrijednosti nezakonito pribavljene imovinske koristi. Ako se pronađe imovina, novac i/ili navedena prava za koja počinilac ne dokaže zakonito prorijeklo takve imovine, može se primijeniti institut proširene imovinske koristi, ali samo kod određenih zakonom propisanih krivičnih djela, a ponovo je nužno dokazati (iako u nižem stepenu) povezanost sa primarnim djelom. Na kraju, osnovno je pravilo da niko ne smije zadržati protivpravnu imovinsku korist, zbog čega se ista može oduzeti i iz zakonito stečene imovine sa kojom je kasnije sjedinjena, ali samo do vrijednosti koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

Od posebnog značaja su situacije koje su se zbog povećanog broja finansijskih istraga pojavile, i to:

• kada se finansijskom istragom utvrdi nesrazmjer između zakonitih prihoda i potrošenih ili uloženih sredstava, a koji premašuje dokazanu protivpravnu imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom,
• kada organi gonjenja dodju do saznanja da je nelegalno stečena imovina pribavljena prije izvršenja krivičnog djela iz osnovne istrage.

U ovim situacijima postoji imovina bez zakonitog porijekla a ujedno ista nema porijeklo u krivičnom djelu iz osnovne istrage, nije poznat izvor nelegalnog prihoda, te je potrebno naknadno identifikovati i dokazati krivično djelo ili nelegalne aktivnosti iz kojih ova imovina potiče, odnosno dokazati i identifikovati predikatno krivično djelo ukoliko postoji sumnja da se radi o krivičnom djelu pranja novca, a što je izazov za organe gonjenja. Kod prve situacije postavlja se pitanje pod kojim uslovima utvrđeni nesrazmjer može biti dokaz da se radi o protivpravnoj imovinskoj koristi.

Posebna kategorija su finansijske istrage koje se provode u vezi krivičnog djela finansiranje terorističkih aktivnosti. U ovom slučaju tužilac takođe paralelno sa istragom zbog terorističkih aktivnosti provodi finansijsku istragu. Kod ovih finansijskih istraga je pored primarnog cilja specifičan fokus na sumnjivim finansijskim transakcijama, a do izazova dolazi kada se iste ne mogu povezati sa konkretnim krivičnim djelom za koje se provodi osnovna istraga. Međutim iste su predmet i osnov za dalje praćenje, istraživanje i provjere radi dokazivanja povezanosti sa drugim terorističkim  aktivnostima.

Zbog ovih specifičnih situacija, finansijske istrage, pored svoje prvobitne svrhe – obezbjeđenja imovine radi namirenja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, imaju poseban značaj u otkrivanju novih kriminalnih aktivnosti.

Pored složenih finansijskih istraga važno je napomenuti da se manje finansisjke istrage mogu provoditi u manjem kapacitetu i u okviru samo osnovnog predmeta, o čemu odluku donosi tužilac.

Cijeneći da se u posljednjih nekoliko godina intenzivirao rad na finansijskim istragama, došlo je do opterećenja agencija koje postupaju u finansijskim istragama, a posebno Finansijsko-obavještajnog odjela koji se zbog specifičnih nadležnosti sve više uključuje u istrage ne samo na državnom nivou već i na nižim nivoima. Zbog navedenog korisno je da tužilac u finansijske istrage uključi više policijskih agencija i podijeli između njih određene zadatke, čime bi rasteretio Finansijsko-obavještajni odjel a uključio bi agencije koje su radile na osnovnom predmetu. Ovakav spoj bi trebao biti koristan i u budućnosti treba razgraničiti nadležnosti, saradnju i postupanja svih agencija uključenih u finansijske istrage, te pojačati njihove kapacitete. Također je budućnost i izazov za finansijske istrage otkrivanje nezakonito pribavljene imovinske koristi i finansiranja krivičnih djela kripto valutama, te je potrebo u sve uključiti i stručnjake za cyber kriminal i prilagoditi legislativu novoj pojavi.